Dajana Đurić, dimnjačarka s diplomom inžinjerke ekologije
Facebook（http://www.facebook.com/sharer.php?u=https%3A%2F%2Ffondacijacure.org%2Fdajana-djuric-dimnjacarka-s-diplomom-inzinjerke-ekologije-danasnja-referentica-u-obrazovanju-za-romska-pitanja-porucuje-sve-se-moze-kad-se-hoce-uz-uporan-rad-i-dobru-vjeru-odreknes-se-zelja%2F&t=Dajana%20%C4%90uri%C4%87%2C%20dimnja%C4%8Darka%20s%20diplomom%20in%C5%BEinjerke%20ekologije）
Twitter（http://twitter.com/share?text=Dajana%20%C4%90uri%C4%87%2C%20dimnja%C4%8Darka%20s%20diplomom%20in%C5%BEinjerke%20ekologije&url=https%3A%2F%2Ffondacijacure.org%2Fdajana-djuric-dimnjacarka-s-diplomom-inzinjerke-ekologije-danasnja-referentica-u-obrazovanju-za-romska-pitanja-porucuje-sve-se-moze-kad-se-hoce-uz-uporan-rad-i-dobru-vjeru-odreknes-se-zelja%2F）
LinkedIn（http://www.linkedin.com/shareArticle?mini=true&url=https%3A%2F%2Ffondacijacure.org%2Fdajana-djuric-dimnjacarka-s-diplomom-inzinjerke-ekologije-danasnja-referentica-u-obrazovanju-za-romska-pitanja-porucuje-sve-se-moze-kad-se-hoce-uz-uporan-rad-i-dobru-vjeru-odreknes-se-zelja%2F&title=Dajana%20%C4%90uri%C4%87%2C%20dimnja%C4%8Darka%20s%20diplomom%20in%C5%BEinjerke%20ekologije）
Gmail（https://mail.google.com/mail/u/0/?view=cm&fs=1&su=Dajana%20%C4%90uri%C4%87%2C%20dimnja%C4%8Darka%20s%20diplomom%20in%C5%BEinjerke%20ekologije&body=https%3A%2F%2Ffondacijacure.org%2Fdajana-djuric-dimnjacarka-s-diplomom-inzinjerke-ekologije-danasnja-referentica-u-obrazovanju-za-romska-pitanja-porucuje-sve-se-moze-kad-se-hoce-uz-uporan-rad-i-dobru-vjeru-odreknes-se-zelja%2F&ui=2&tf=1）
Današnja referentica u obrazovanju za romska pitanja poručuje : Sve se može kad se hoće uz uporan rad i dobru vjeru, odrekneš se želja eto ti bogatstva
Zovem se Dajana Đurić, imam 25 godina i dolazim iz Brčkog.
Sa samo napunjenih šest godina sam počela uz oca da se igram s dimnjačarskim četkama. U tom periodu mi nije bilo jasno zapravo čega sam se ja tu prihvatila, jer je mnogima bilo čudno što se igram s dimnjačarskim četkama i čađi dok su moje vršnjakinje u tim godinama imale barbike. Nakon nekog vremena otac me je poveo sa sobom da radim i bilo je jako slatko i simpatično vidjeti me u uniformi.
Prvi put sam se s šest godina zajedno s tatom popela i očistila brčanski dimnjak. Sjećam se tog dana kako je kompletna porodica izašla vani da vidi kako se penjem uz ljestve i idem ka dimnjaku. Kada sam očistila dimnjak gospođa koja nas je pozvala pitala me je za šta će mi služiti u životu takav prljav posao. Dobro se i danas sjećam svog odgovora koji je glasio da dok je naroda i vijeka da gladna nikada neću biti, jer me tata svakodnevno uči kako sebi dinar da zaradim.
Kako su godine odmicale, svakodnevno sam nešto novo viđala i učila. Sjećam se dana kada sam trebala da izaberem koju srednjoškolsku ustanovu da upišem i nisam mogla sama da odlučim. S obzirom da je 2005. godine uveden novi smjer Ekološki tehničar, tata me je tada savjetovao da objedinim dimnjačarstvo s ekologijom, jer sam pola svog životnog vijeka nesvjesno i u tim vodama. Nakon samo 3 mjeseca školovanja tata me je upitao da li bi željela da završim i srednju za dimnjačarku te da uporedo idem dvije srednje škole. Smatrala sam tada to velikim korakom i nisam htjela da ga razočaram, ali njegove riječi su me ohrabrile rekavši da je kao otac i suviše ponosan da bih ga razočarala. Zajedničkom odlukom sam se upisala u školu Svetozar Marković zanatski smjer Dimnjačar u Beogradu.